Imućan gospodin odlučio je otići na safari u Afriku. Sa sobom je za društvo poveo svog vjernog ljubimca Šnaucera. Jednog dana, Šnaucer se zaigrao jureći leptire i nedugo nakon toga otkrio da se izgubio. I tako lutajući okolo, primjetio je leoparda kako mu se  približava sa očitom namjerom da ga pojede za ručak. Šnaucer je pomislio: “U redu, sad sam u velikoj nevolji!”. Onda je primjetio gomilu kostiju tu na zemlji u blizini i odmah je sjeo dolje i počeo ih glodati, leđima okrenut zahuktaloj mački .Baš prije nego što se leopard spremio skočiti na njega Šnaucer reče naglas: “Mmm, ovo je bio baš ukusan leopard, pitam se ima li ih još u blizini, još sam gladan”. Čuvši to, leopard zaustavi svoj napad u pola skoka i prestrašen pobjegne u obližnji šumarak. “Vau ” reče leopard “To je bilo baš blizu, skoro me pojeo taj Šnaucer”.  Za to vrijeme, majmun koji je sve pratio sa obližnjeg drveta, pomisli kako bi mogao svoje saznanje dobro iskoristiti i mijenjati informaciju za leopardovu zaštitu. I tako,on krene za leopardom. Šnaucer vidjevši ga kako velikom brzinom juri za leopardom, odmah shvati o čemu je riječ ali nije mu vrijedilo bježati jer bi ga leopard začas stigao. Majmun ubrzo stigne leoparda i ukratko mu objasni kako ga je Šnaucer prevario. Leopard je bio bijesan jer je ispao takva budala i reče: “Hajde majmune, skoči mi na leđa, želim da i ti vidiš što ću napraviti tom lukavom psu”.  Šnaucer, vidjevši leoparda trkača i majmuna jahača kako mu se približavaju u punom trku pomisli: “Šta cu sada napraviti? Moram smisliti nešto i to brzo.” I umjesto da bježi pas sjedne dolje ledima okrenut napadačima, pretvarajuci se da ih nije vidio…i baš kad su mu se približili taman toliko da ga čuju on kaže: “Pa dobro gdje je više taj majmun? Poslao sam ga prije pola sata da mi uhvati još jednog leoparda.”